Očito nezadovoljan oblikovanjem spomen-križa, te vidjevši još jednu priliku da Dubrovnik dobije vrhunsko umjetničko djelo koje će pridonijeti izgledu i uresu Grada, Kosta Strajnić je početkom 1934. godine samoinicijativno zamolio znamenitog slovenskog arhitekta Jože Plečnika (1872. - 1957.) da izradi svoje rješenje za spomen-križ na Srđu. Ujedno mu je poslao i sliku makete rješenja koje se namjeravalo izvesti.

Poznanstvo Koste Strajnića s Jožom Plečnikom seže u same početke drugog desetljeća 20. stoljeća. Strajnić je bio pristaša i pobornik jugoslavenske ideje, odnosno ideje stvaranja nacionalne, samosvojne umjetnosti koja neće biti pod dominacijom stranih utjecaja, te je upravo ta ideja bila osnova koja je 1913. godine posebno vezala Kostu Strajnića uz Jožu Plečnika, a koji su se upoznali preko Ivana Meštrovića. Strajnić je oba umjetnika smatrao vrhunskim jugoslavenskim umjetnicima čiji je rad nužno trebalo prikazati javnosti i prezentirati u svijetu - što se i ostvarilo objavljivanjem njihovih monografija. Prva monografija o Plečniku ugledala je svjetlo dana u Zagrebu 1920., u izdanju Ćelapa i Popovca, za što je Plečnik Strajniću bio trajno zahvalan i tu mu uslugu za života nije zaboravio. Primivši pismo s fotografijama, Plečnik je odmah udovoljio Strajnićevoj molbi i već u ožujku 1934. godine poslao tri rješenja s varijantama za oblikovanje spomen-križa, koja je iscrtao njegov bivši đak i tadašnji suradnik Vinko Glanz, arhitekt porijeklom iz Kotora.